Senida je nakon 18 godina života pod imenom Mila Janković otkrila svoje poreklo i počela potragu za porodicom.
Senida Bećirović, devojčica koju je srpski vojnik spasao sa zgarišta kuće u Bosni, odrasla je u Beogradu pod imenom Mila Janković. Njena priča, prikazana u dokumentarcu „Mila traži Senidu“, počinje 1992. godine tokom ratnih dešavanja u bivšoj Jugoslaviji. Porodica Bećirović iz Kalesije, predvođena Muhamedom, bila je naizgled srećna i mirna, sve dok sukobi nisu promenili njihov život iz korena.
Slučaj beba sa zgarišta u Beogradu
Na zgarištu porodične kuće, vojnik iz Srbije pronašao je tada jedanaestomesečnu Senidu. Odveo ju je kod svoje majke Ruže, gde je provela dva meseca, a potom je predali Centru za socijalni rad. Zbog toga je tokom detinjstva više puta menjala staratelje. Najpre je živela kod žene po imenu Zdravka Elez, a potom je stigla u Beograd i dobila ime Mila. Usvojili su je Živana i Živko Janković, bračni par koji je izgubio svoja dva sina, pa su Milu prihvatili kao svoju. „Odrasla sam u porodici koja mi je pružila svu ljubav. Bitno je da budeš dobar u duši, a ne iz koje si porodice“, govorila je Senida o svom odrastanju u Beogradu.
Mila traži Senidu: otkrivanje identiteta i povratak korenima
Tokom tinejdžerskih godina, hranitelji su zbog svojih godina morali da je vrate Centru za socijalni rad. Tada je počela potraga za njenim biološkim roditeljima. Socijalni radnici iz Beograda tragali su više od dve godine, a ispostavilo se da je Senidina tetka još davno pokušala da stupi u kontakt sa porodicom Janković, ali bez uspeha. Senida je oduvek znala da je usvojena. Ipak, tek 2006. godine odlučila je da pronađe svoje poreklo. Takođe, tada je saznala da je rođena pod imenom Senida Bećirović i da ju je vojnik Milenko Vidaković spasao i odveo u Šekoviće.
Traganje za porodicom i novi početak u Sarajevu
U međuvremenu, njen otac je pokušavao da pronađe ženu i ćerke, ali dugo nije imao nikakve informacije. Na kraju, uz pomoć Crvenog krsta Bosne i Hercegovine, Senida je uspela da stupi u kontakt sa preostalim članovima porodice. Danas živi u Sarajevu kod svoje tetke i u kontaktu je sa ocem, dok još uvek traga za majkom i sestrom. „Nema velike razlike što sam nosila drugo ime. To sam ja, i ljudi me tako poznaju. Kada me prozovu Bećirović, nekad se zbunim, ali znam da to pripada meni“, izjavila je Senida. Ova priča pokazuje koliko je identitet važan, ali i koliko su ljubav i prihvatanje presudni za srećno detinjstvo, bez obzira na poreklo.
Mila traži Senidu: priča o istrajnosti i nadi
Senida je prva nestala osoba koju je Crveni krst BiH pronašao živu posle mnogo godina. Njena priča inspiriše mnoge žene koje su se suočile sa gubitkom ili traže svoje korene. Osim toga, dokazuje da je moguće pronaći deo sebe, čak i kada se životni putevi neočekivano ukrste.