Psiholozi objašnjavaju privremene promene ponašanja prilikom polaska u kolektiv i daju savete za lakšu adaptaciju
Polazak u vrtić je velika promena za dete i roditelja. U septembru mnoga deca plaču na vratima predškolske ustanove. Zbog toga se mnoge mame pitaju da li je „bebi ponašanje“ deteta znak nečeg lošeg. Stručnjaci ističu da je privremeni regres deo procesa adaptacije.
Zašto se deca u vrtiću vraćaju bebi ponašanju
Na početku boravka u vrtiću, čak i stabilno dete može iznenada tražiti da ga nosite, odbijati nošu ili postati veoma vezano za majku. Često roditelji primete da dete traži više pažnje, ima napade besa ili ponovo želi svoju staru dudu. Međutim, psiholozi objašnjavaju da je ovo privremena faza. Dete se na taj način štiti od stresa koji donosi novo okruženje. Takođe, mozak deteta pokušava da smanji opterećenje i kortizol, hormon stresa, vraćanjem na poznate, jednostavnije obrasce ponašanja. Pored toga, mališani u kući traže više kontrole i sigurnosti nakon dana ispunjenog novim pravilima i ljudima.
Faze adaptacije i koliko traje navikavanje
Pre svega, proces privikavanja na vrtić ne traje jednako kod svakog deteta. Psiholozi dele adaptaciju na tri faze. Prva faza traje prvu ili drugu nedelju, kada dete shvata da je vrtić nova svakodnevica, a plač je najizraženiji. Druga faza, koja obično počinje od treće nedelje, donosi svesni otpor – dete može odbijati hranu, san ili saradnju. U trećoj fazi, od četvrte nedelje do dva meseca, dete polako stiče poverenje i sklapa prva prijateljstva. U međuvremenu, prosečna adaptacija traje između tri i šest nedelja, dok kod mlađe dece može potrajati i do dva meseca. Stariji mališani se obično lakše prilagođavaju.
Zlatna pravila za roditelje tokom adaptacije
Kako biste olakšali detetu polazak u vrtić, važno je slediti nekoliko ključnih koraka. Prvo, rastanci treba da budu kratki i odlučni. Nikada se ne šunjajte dok dete ne gleda. Uvek ga zagrlite i jasno recite kada ćete se vratiti. Osim toga, izbegavajte da pokazujete svoju strepnju, jer deca prepoznaju emocije roditelja. Redovna rutina dolaska u vrtić daje detetu osećaj sigurnosti, pa pokušajte da vreme polaska bude uvek slično. Takođe, dozvolite detetu da ponese omiljenu igračku ili ćebence, jer poznati predmet pomaže prelazak iz kućnog u novo okruženje.
Kada potražiti pomoć stručnjaka
Iako su suze i promenljivo ponašanje normalni na početku, postoje situacije kada treba razmisliti o podršci psihologa ili pedagoga. Ako dete mesecima ne prestaje da plače u vrtiću ili potpuno odbija hranu i san, to je znak za dodatnu pažnju. Takođe, ako primetite dramatičnu promenu ličnosti, povlačenje, agresiju ili česte psihosomatske tegobe bez medicinskog razloga, važno je reagovati na vreme. „Plač i privremeni regres su deo normalnog razvoja, ali kada dete ne pokazuje napredak ni nakon osam nedelja, savetujem razgovor sa stručnjakom“, ističe Anđela Skorobać, psiholog. Kao rezultat, pravovremena podrška roditelja i praćenje detetovih reakcija ključ su za uspešnu adaptaciju. Tako deca lakše prihvataju vrtić, a roditelji se osećaju sigurnije u svojoj ulozi.