Umetnica Emilija Gavrilović napustila je domovinu i porodicu kako bi sa suprugom Čedomirom izgradila život u Srbiji
Emilija Gavrilović, rođena Afretdinova, poreklom Tatarka iz Taškenta, odlučila je 2023. godine da napusti sve što je do tada poznavala i preseli se u Srbiju. Njena priča počinje slučajnim preuzimanjem aplikacije za učenje jezika, na kojoj je upoznala Čedomira iz Kragujevca. Iako nikada pre tog trenutka nije čula za Srbiju, a njih dvoje nisu govorili isti jezik, Emilija je ubrzo osetila bliskost i poverenje prema Čedomiru. Nakon dva meseca dopisivanja, predložila mu je da dođe u Uzbekistan kako bi se upoznali.
“Htela sam samo da učim jezik i upoznajem ljude, nisam verovala da tamo mogu da upoznam ljubav. Čak sam htela da obrišem aplikaciju, ali me je majka zaustavila i rekla da možda baš tu upoznam nekoga važnog”, ispričala je Emilija. Prvi susret u Taškentu bio je neočekivan, jer Čedomir je stigao ranije nego što je Emilija očekivala, a komunikacija je u početku išla preko onlajn prevodilaca. Ipak, toplina njene porodice i brzo prihvatanje Čedomira olakšali su im prve zajedničke korake.
Iako je planirao da ostane samo dva meseca, Čedomir je produžio boravak na pola godine, tokom kojeg su živeli zajedno i upoznavali se sa kulturnim razlikama. Emilijini roditelji su mu pomogli da se snađe, a njihova veza je postajala sve jača. Nakon nekog vremena, odlučili su da otputuju u Srbiju i da Emilija upozna Čedomirovu porodicu. Zbog administrativnih procedura, morali su prvo da odu u Moskvu po vizu, pa je dolazak u Kragujevac bio posebno emotivan za Emiliju. “Najteže mi je bilo da ostavim porodicu. Navikla sam na svoj život tamo, na sve što mi je poznato”, priznala je.
U Srbiji je Emilija naišla na srdačan prijem, a Čedomir je, po tradiciji, zatražio dozvolu od njenog oca za brak. Prvi utisci iz nove sredine, arhitektura, ljudi i hrana, bili su joj zanimljivi, dok je srpski jezik savladala kroz svakodnevnu komunikaciju. “Morala sam da budem među ljudima. Nisam mogla sama da učim kod kuće. Kroz razgovor i svakodnevni život sam naučila jezik”, kaže Emilija.
Nakon boravka u Srbiji, bračni par se vratio u Taškent gde su proveli još dve godine, venčali se i kupili stan, ali su na kraju odlučili da se trajno presele u Kragujevac. Emilija danas ima svoj atelje, bavi se umetnošću i spaja motive iz Uzbekistana i Srbije u svojim radovima. “Imam svoj prostor, radim ono što volim i osećam da sam ostvarila ono o čemu sam maštala. Verujem u čuda i ovo je jedno od njih”, ističe Emilija. Njihova priča je primer da ljubav, hrabrost i podrška porodice mogu da pomognu u prevazilaženju svih izazova.