Nekada poznat kao ‘Mali Herkul’, danas govori o traumi, zlostavljanju i životu nakon slave
Ričard Sandrak (31), nekada prozivan ‘najjačim dečakom na svetu’, odrastao je pod velikim pritiskom u porodici opsednutoj fizičkom spremom. Rođen u Ukrajini, sa majkom Lenom i ocem Pavlom, detinjstvo mu je obeležilo svakodnevno vežbanje i stroga pravila. Još kao petogodišnjak trenirao je svaki dan, a do osme godine podizao je težine tri puta veće od svoje telesne mase. Njegovi mišići i izuzetna fizička forma učinili su ga poznatim širom sveta, a često je nastupao na takmičenjima i pojavljivao se u javnosti sa poznatim sportistima.
Iza reflektora, međutim, Ričard je preživljavao porodično nasilje i izolaciju. Najteži trenutak došao je 2003. kada je, kao dečak, pozvao hitnu pomoć nakon što je njegov otac fizički napao majku. Pavel je potom uhapšen i deportovan, a Ričard je tada prvi put osetio slobodu od strogog režima. U narednim godinama pohađao je školu, stekao prijatelje i otkrio užitke svakodnevnog života, ali su posledice ranog treninga ostavile trajne posledice na njegovo zdravlje.
„Zaljubio sam se u kinesku hranu, i tada sam shvatio koliko toga mi je bilo uskraćeno“, iskreno priča Ričard. Sa šesnaest godina, napustio je bodibilding jer mu je sve više ličio na traumu. „Dizanje tegova me je podsećalo na sve kroz šta sam prošao. Počeo sam da tražim načine da budem srećan — probao sam gimnastiku, plivanje, košarku, skejtbording, ali su mi zglobovi ostali trajno oštećeni.“
Pored fizičkih posledica, suočavao se i sa izazovima mentalnog zdravlja. Prva iskustva sa alkoholom imao je već kao dete, pod uticajem oca. „Ne shvatajući to, koristio sam alkohol kao beg. A stvari od kojih sam bežao bile su samo svakodnevnica. I u nekom trenutku to vas stigne“, otvoreno je ispričao. Borba sa depresijom i zavisnošću trajala je godinama, ali je uz podršku majke uspeo da pronađe novi smisao i da obnovi svoj život.
„Oboje smo bili žrtve. Svako ko je bio u prisustvu mog oca bio je žrtva njegove manipulativne i nasilne prirode. Prošli smo kroz pakao, ali ponovo smo zajedno i uvek ćemo moći da se oslonimo jedno na drugo“, kaže Ričard, danas zahvalan na drugoj šansi koju život pruža. Sada vodi mirniji život, daleko od svetla reflektora, i nada se da će njegova priča pomoći drugima koji prolaze kroz slična iskustva da pronađu snagu da nastave dalje.