Ruskinja Vera Ivanovna godinama je živela u uverenju da joj sin šalje pisma, dok nije saznala bolnu istinu
Vera Ivanovna iz Rusije, penzionerka i majka, više od dvadeset godina verovala je da je njen sin Arkadij Mustjukov živ i da joj redovno šalje pisma. Ova neobična prepiska trajala je od 1996. godine, kada je Arkadij nestao nakon povratka iz vojske, pa sve do 2015. godine. Svakog petog dana u mesecu, Vera je dobijala kratka pisma, koja joj je donosila Antonina Loginova, tadašnja partnerka njenog sina. Tek je 2016. godine, jednim telefonskim pozivom, saznala da je sve vreme bila žrtva prevare.
Arkadij, tada dvadesetdevetogodišnjak, suočavao se sa životnim problemima nakon služenja vojnog roka. Nije uspevao da pronađe posao, a ljubavni odnosi bili su mu komplikovani – iz prve veze sa Inom imao je sina, a potom je započeo vezu sa Antoninom, ženom sa dvoje dece. Krajem 1996. godine, Vera je pronašla pismo za koje je verovala da ga je pisao njen sin, u kojem je tvrdio da je u opasnosti i da mora da nestane. Ubrzo je usledila prepiska koja je, uz stroga pravila i zahteve za pomoć, postala Verina svakodnevica.
Tokom godina, Vera je svom „sinu“ slala novac i pakete, verujući da mu time spašava život. Antonina je svake godine dolazila povodom Arkadijevog rođendana, održavajući iluziju da je on živ. “Godinama sam mu pisala kako sam, stalno sam ga pitala kada će doći. A on je odgovarao: ‘Ne mogu da se pojavim, opasno je’,” ispričala je Vera. Pravila prepiske bila su stroga: nije smela da obrati policiji i morala je da uništi svako primljeno pismo.
Tek kada su pisma iznenada prestala da stižu, Vera je posumnjala da nešto nije u redu. Početkom 2016. godine primila je poziv od Jelene, prijateljice Antonine Loginove, koja joj je otkrila da je Arkadij mrtav još od 1996. godine. “Skoro 20 godina dolazila je kod mene, pila čaj, ručala, lagala me u lice! Čak je dolazila na Arkadijev rođendan i čestitala mi: ‘Srećan rođendan!’ Kad se sada setim svega, jeza me hvata”, rekla je Vera.
Kasnije istrage su potvrdile da je Antonina Loginova odgovorna za smrt Arkadija. Ona je priznala da je tokom jednog konflikta, u jesen 1996. godine, došlo do tragedije. U strahu, sakrila je tragove zločina i nastavila sa obmanom. Kada je stara kuća srušena, pronađeni su i njegovi posmrtni ostaci. Zbog zastarelosti slučaja, Antonina nije mogla biti procesuirana za ubistvo, ali je osuđena na četiri godine zatvora zbog finansijske prevare – godinama je uzimala novac i poklone namenjene Arkadiju. Po izlasku iz zatvora, preselila se sa ćerkom u drugi grad. “Glavno je da sam odgajila svoju decu i učinila ih normalnim ljudima. Oni imaju porodice, rade, nisu alkoholičari. Ja sam dobra majka, ali Arkadijeva majka nije”, izjavila je Antonina odbijajući odgovornost.
Priča Vere Ivanovne opominje na cenu poverenja i snagu majčinske nade, ali i na to koliko je važno da ne gubimo iz vida stvarnost, ma koliko istina bila bolna.