Kontakt sa prirodnim nečistoćama u detinjstvu povezuje se sa smanjenim rizikom od alergija i autoimunih bolesti
Sve više stručnjaka ističe da izlaganje dece prirodnim nečistoćama, poput blata i prašine, može doprineti razvoju snažnijeg imunog sistema. U savremenim uslovima života, gde urbanizacija i stroga higijena postaju deo svakodnevice, deca su sve ređe u kontaktu sa mikroorganizmima iz prirodnog okruženja. Naučna istraživanja potvrđuju da upravo taj kontakt može imati zaštitnu ulogu.
Imuni sistem kod dece razvija se kroz prepoznavanje i odgovor na različite patogene, među kojima su bakterije, virusi i drugi mikroorganizmi. Najvažniji period za izgradnju otpornosti jeste detinjstvo, kada organizam uči da razlikuje sopstvene ćelije od potencijalno štetnih supstanci. Kvalitetan san, uravnotežena ishrana, fizička aktivnost i upravljanje stresom dodatno pomažu u jačanju odbrambenih mehanizama tela.
Posebno mesto u zaštiti zdravlja ima crevni mikrobiom, koji se sastoji od velikog broja različitih mikroorganizama. Profesor Grejem Ruk objašnjava da molekularni signali iz creva aktiviraju imuni sistem, a procenjuje se da u ljudskom telu živi deset puta više mikroorganizama nego ćelija. Neki od ovih mikroba pomažu pri varenju hrane i stvaranju vitamina, dok drugi mogu biti štetni.
Razvoj mikrobioma kod dece počinje već tokom porođaja, posebno kod beba rođenih vaginalnim putem i onih koje se hrane majčinim mlekom. U ranom detinjstvu, raznovrsnost mikroorganizama sa kojima dete dolazi u dodir doprinosi boljem funkcionisanju imunog sistema.
Teorija poznata kao ‘hipoteza starih prijatelja’ naglašava važnost izloženosti deteta što većem broju mikroba u prvim godinama života. Prema ovoj teoriji, imuni sistem je evoluirao u simbiozi sa određenim mikroorganizmima tokom ljudske istorije, što mu omogućava da bolje razlikuje korisne od štetnih mikroba.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da kontakt sa blatom i prašinom može nositi i rizike, jer tlo može sadržati olovo, hemikalije ili parazite. Zbog toga je potrebno obezbediti bezbedno okruženje za igru i pratiti higijenu, ali ne i preterano ograničavati decu u istraživanju prirode.