Mlada žena iz Viskonsina otvoreno govori o tugovanju posle pobačaja i neobičnoj podršci na putu ka oporavku
Evelin Rot, devetnaestogodišnjakinja iz Viskonsina, suočila se prošlog marta sa jednim od najtežih trenutaka u životu – izgubila je bebu u šestom mesecu trudnoće. Nakon ovog bolnog iskustva, Evelin je upala u depresiju i nije znala kako da pronađe način da nastavi dalje. U potrazi za podrškom, obratila se psihoterapeutu koji joj je predložio nešto neuobičajeno – reborn lutku, realističnu lutku koja pomaže ženama da lakše prebrode gubitak deteta.
Iako je u početku bila skeptična prema toj ideji, Evelin je odlučila da pokuša. Nabavila je polovnu reborn lutku za 430 dolara, dok nove mogu koštati i nekoliko puta više. “Znam da zvuči čudno, možda i suludo, jer ipak nije u pitanju pravo novorođenče. Ali, kada je držite u naručju, zaista ima moć da vas umiri i uteši”, priznaje Evelin. Lutka je izrađena ručno i teži kao prava beba, a materijal od kojeg je napravljena podseća na nežnu kožu novorođenčeta.
Evelin i njen partner Logan vremenom su nabavili još jednu sličnu lutku. Oblačili su ih, šetali u kolicima, vodili na večere i uživali u trenucima koji su im pomogli da lakše prebrode tugu. Njihove lutke izgledaju toliko realistično da su slučajni prolaznici verovali da su u pitanju prave bebe, sve dok ne bi prišli bliže. “Većina ljudi je bila fascinirana. Mnogi su želeli da je uzmu u naručje, što mogu da razumem, jer su to zaista umetnička dela”, priča Evelin.
Prvu lutku je nazvala Anadaja, dok druga lutka često menja ime i pol, a živi u Loganovoj kući. Imali su još jednu, ali ju je Evelin poklonila prijateljici koja je takođe izgubila dete. Do sada je sakupila oko 50 komada odeće za lutke, koje uživa da oblači i presvlači, ali ističe da pelene ipak čuva za buduću pravu decu.
Ipak, Evelin naglašava da reborn lutke ne mogu zameniti pravo dete i da ih vidi kao privremenu podršku na putu izlečenja. “Ne brinem o njima kao o pravim bebama, držim ih u naručju samo kada mi je teško. Ovo nije hobi, već način da pronađem utehu dok ne budem spremna za sledeći korak”, objašnjava ona. Dodaje da će, kada oseti da joj više nisu potrebne, lutke proslediti drugim roditeljima koji prolaze kroz sličan gubitak.
Evelin preporučuje ovakav vid podrške parovima koji se suočavaju sa sličnim izazovima, ali upozorava da je važno napraviti granicu i ne razvijati preteranu emotivnu vezanost za lutke. Veruje da će jednog dana, kada postane majka, lutke zameniti pravom dečijom igračkom namenjenom svojoj deci.