Istraživanje sa Univerziteta Kalifornija u San Dijegu ukazuje da genetika nije jedini faktor i da bi rani uticaji mogli da promene razvoj autizma
Roditelji koji prvi put čuju dijagnozu autizma kod svog deteta često se suočavaju sa osećajem nemoći, a pitanje uzroka ostaje bez jasnog odgovora. Decenijama se smatralo da je autizam pre svega genetski uslovljen i da je njegov nastanak nepromenljiv. Međutim, novo istraživanje tima naučnika sa Univerziteta Kalifornija u San Dijegu donosi drugačiju perspektivu. Prema njihovim nalazima, autizam nije uvek unapred određen genima, već može nastati usled kombinacije više bioloških faktora u najosetljivijem periodu razvoja deteta.
Studija, objavljena u stručnom časopisu Mitochondrion, predlaže takozvani „model tri udara“. Naučnici su utvrdili da je za razvoj poremećaja iz spektra autizma potrebno da se poklope tri ključna elementa. Prvi je genetska osetljivost – nasledni faktori koji mogu učiniti ćelije deteta ranjivijim na stres, ali to samo po sebi nije dovoljno za pojavu autizma. Drugi faktor je rani biološki stres, na primer infekcije tokom trudnoće, snažne imunološke reakcije ili izloženost zagađenju. Treći, najvažniji element jeste produžena aktivacija ćelijskog odgovora na opasnost. Ovaj prirodni mehanizam pomaže ćelijama da reaguju na infekcije ili oštećenja, ali problem nastaje kada ostane predugo aktivan.
Tokom trudnoće i prve dve do tri godine života, mozak deteta se intenzivno razvija, stvarajući brojne veze između nervnih ćelija. U tom periodu, organizam je posebno osetljiv na biološke promene. Ako ćelije deteta duže vreme ostanu u stanju uzbune, energija se usmerava na odbranu umesto na rast i razvoj. To menja način na koji ćelije međusobno komuniciraju, posebno putem signala vezanih za molekul ATP. Uz to, može doći do poremećaja funkcije mitohondrija, koji su ključni za proizvodnju energije. Ovakve promene mogu uticati na razvoj moždanih mreža koje su važne za komunikaciju, socijalne veštine i obradu informacija iz okruženja. Naučnici ističu da promene u hemiji mozga mogu promeniti obrasce ponašanja deteta.
Ovaj model ne isključuje genetski uticaj, već ga nadopunjuje stavom da autizam nastaje kad se genetska predispozicija udruži sa spoljašnjim uticajima i produženim ćelijskim stresom. Dobra vest, prema autorima, jeste činjenica da su dva od tri faktora potencijalno promenljiva. To znači da bi rano prepoznavanje rizika i pravovremena podrška mogli u budućnosti da smanje ili čak spreče nastanak autizma kod nekih dece.
Važno je napomenuti da je reč o teorijskom modelu koji zahteva dalja istraživanja i velika klinička ispitivanja. Ipak, rezultati ovog rada otvaraju nove mogućnosti za razumevanje i potencijalnu prevenciju autizma, naglašavajući važnost brige o biološkim faktorima u najranijem životnom periodu.