Aleksandra Kresović deli emotivno putovanje svoje porodice tokom rata
Aleksandra Kresović, danas 30-godišnja žena, uvek će nositi težinu svog rođenja, iako nema lična sećanja na događaje. Rođena je 3. avgusta 1995. godine u kninskoj bolnici, dan pre nego što je grad pao, a Oluja započela. Njena priča počinje pre njenog rođenja, u godinama kada su njeni roditelji pokušavali da dobiju dete usred raspada zemlje. Aleksandrina majka, koja je imala 42 godine, pretrpela je dva spontana pobačaja pre nego što je konačno rodila Aleksandru. Ratne okolnosti, stres svakodnevice i šokovi, poput lažne vesti o pogibiji njenog oca, dodatno su otežavali dolazak deteta. U jeku tih događaja, Aleksandrina majka je otišla u Biovičino Selo, mirniju etnički srpsku oblast, kako bi se porodila. Porođaj je bio daleko od idealnog, bez prisustva lekara, a samo četiri sata nakon rođenja, porodici je naređena evakuacija. Aleksandrina majka, u krvavoj bolničkoj spavaćici, uzela je svoju bebu i krenula u izbegličku kolonu. U autobus je ušla silom, zajedno sa drugim porodiljama i medicinskim osobljem, bez stvari, hrane ili presvlake. Putovanje je bilo iscrpljujuće, ali ih je konačno dovelo do Banjaluke, gde su našle utočište. Aleksandra je izgubila na težini, dok je njena majka bila iscrpljena, ali uz pomoć lokalnih lekara, brzo su se oporavile. U međuvremenu, Aleksandrin otac je krenuo peške prema Bosni, u potrazi za porodicom. U Banjaluci su se konačno ponovo ujedinili, a otac je prvi put video svoju ćerku. Njihova priča se nastavlja u Srbiji, gde su izgradili novi život.