Psihološkinja Eliza Presman objašnjava kako pojedine rečenice mogu ostaviti trajne posledice na emocionalni razvoj dečaka
Majke širom Srbije, ali i sveta, često iz najbolje namere biraju reči upućene svojim sinovima, ne sluteći kakav uticaj te rečenice mogu imati na njihovo samopouzdanje i emocionalno zdravlje. Psihološkinja Eliza Presman nedavno je izdvojila sedam najčešćih izjava koje bi, prema njenom mišljenju, trebalo izbegavati u svakodnevnoj komunikaciji sa sinovima, jer mogu ostaviti dugotrajne posledice na njihovu ličnost.
Jedna od takvih rečenica je: „Zašto ne možeš da budeš kao tvoj brat ili sestra?“. Ova poređenja, prema rečima Presman, često izazivaju osećaj manje vrednosti kod deteta i mogu dovesti do rivaliteta između braće i sestara.
Takođe, rečenica poput: „Nikada ništa nećeš postići“, može obeshrabriti dete, umanjiti njegovu motivaciju i dovesti do gubitka vere u sopstvene sposobnosti. Psihološkinja naglašava da ovakve izjave u detetu stvaraju osećaj bespomoćnosti i nisko samopouzdanje.
Još jedna često izgovarana rečenica je: „Prestani da budeš tako osetljiv, to je samo šala“. Presman upozorava da ovim rečima roditelji umanjuju detetova osećanja, što može dovesti do toga da dečak kasnije potiskuje emocije i ne izražava ih otvoreno.
Rečenica: „Ako ne budeš uspeo, bićeš veliko razočaranje“, stvara dodatni pritisak i strah od neuspeha kod deteta. „Ovakav pritisak može dovesti do perfekcionizma ili izbegavanja novih izazova, što nije dobro za zdrav emocionalni razvoj“, ističe Presman.
Generalizacije poput: „Ti si uvek problem“, ostavljaju snažan uticaj na detetovo samopoštovanje. Deca na ovaj način mogu da poveruju da su zaista problematična i da se neće nikada promeniti.
Kritika u formi: „Zašto si tako lenj?“, ne motiviše dete, već može izazvati osećaj stida i nesigurnosti, što može negativno uticati na njegovu volju za radom i učenje.
Na kraju, rečenica: „Zbog tebe mi je teško“, prenosi na dete teret odgovornosti koji nije primeren njegovom uzrastu i može prouzrokovati trajnu grižu savesti.
Pedagog Marjana Vasiljević dodaje da je važno da roditelji prepoznaju situacije koje deca ne vole i da kroz podršku i razumevanje grade poverenje. Umesto navedenih rečenica, preporučuje se upotreba pozitivnih poruka i razgovora koji osnažuju dete i podstiču ga na razvoj samopouzdanja. Ljubazna i ohrabrujuća komunikacija može doprineti stvaranju zdravog odnosa između majke i sina i pomoći detetu da izraste u stabilnu i srećnu osobu.