Psihoterapeut Milan Damjanac objašnjava kako detinjstvo utiče na naše ljubavne izbore
U svetu gde se sreća često prikazuje kao nešto što se može brzo postići, psihoterapeut Milan Damjanac nudi drugačiju perspektivu. U svojoj knjizi ‘Tiranija sreće’, on ističe da mnogi naši ljubavni odnosi predstavljaju pokušaj da zalečimo rane iz detinjstva. Damjanac naglašava da je iluzija sreće često povezana sa marketinškim pritiscima, dok pravoj sreći često nedostaje dublja povezanost.
“Postali smo žrtve ideje da uvek moramo biti srećniji i imati više,” kaže Damjanac. On objašnjava da se ljudi često zatrpavaju stvarima, zaboravljajući da pitaju šta drugi očekuju od njih.
Mnogi od nas veruju da je jaka privlačnost znak prave ljubavi, ali Damjanac napominje: “Zaljubljenost je često telesni odgovor na stare rane. Ideališemo ono što nismo imali u detinjstvu, a što nas podseća na roditeljsku distancu.”
Kada veza počinje burno, često verujemo da je to znak duboke povezanosti, međutim, Damjanac smatra da je to često projekcija naših iluzija. “Kada se iluzija razbije, postajemo besni jer shvatamo da nismo videli pravog čoveka,” pojašnjava on.
Damjanac takođe govori o dinamici toksičnih odnosa, gde se često menjamo ulogama spasioca i žrtve. “Tražimo partnere koji će popuniti naše praznine, ali to je začarani krug koji se završava razočaranjem,” ističe Damjanac.
Na kraju, on savetuje da ključ za sreću nije u traženju savršenog partnera, već u prihvatanju nesavršenosti i sopstvene vrednosti. “Voleti sebe kao nesavršenu osobu znači prihvatiti sopstvenu ‘sivu zonu’ i prestati se popravljati kao da smo pokvaren proizvod,” zaključuje Damjanac.