Iskustvo jedne mame iz Beograda pokazuje koliko je važno razumeti dečije emocije i kako ih smiriti u izazovnim situacijama
Pre nekoliko godina, u jednoj beogradskoj benzinskoj pumpi, prisustvovala sam sceni koju nisam mogla da zaboravim. Majka se trudila da smiri dete koje je vrištalo i tražilo da mu se nešto kupi dok su svi prisutni u neverici posmatrali situaciju. Iako sam tada u sebi osuđivala tu ženu što nije strože reagovala, tek kada sam i sama postala mama, shvatila sam koliko su takvi trenuci izazovni i koliko je teško ostati pribran pred tuđim pogledima.
Majka je tada pokušavala tiho da objasni detetu, ali bez uspeha – dete je imalo tantrum, odnosno izliv besa, što je deo normalnog razvojnog puta svakog mališana. Tek kada sam doživela sličnu situaciju sa svojim detetom, spoznala sam koliko je važno pokazati razumevanje i strpljenje, čak i kada se osećamo posramljeno pred nepoznatim ljudima.
U takvim trenucima, roditelji se često pitaju šta je ispravno – vikati, ignorisati ili pokušati razgovor. Prema mišljenju stručnjaka, dugotrajno ignorisanje detetovih osećanja može dovesti do toga da deca kasnije potiskuju emocije ili razviju anksioznost. “Ako ignorišemo snažna osećanja naše dece, učimo ih da potiskuju svoje emocije. Ako deca vide da su njihove suze i strahovi previše za nas, ona uče da se plaše svojih emocija i pokušavaju da ih potisnu. Ako to pređe u naviku, deca kasnije mogu postati depresivni, anksiozni ili eksplozivni odrasli ljudi”, ističu stručnjaci.
Poznati stručnjak za razvoj dece, doktor Ranko Rajović, ukazuje da roditelji često prave grešku kada popuštaju detetu svaki put kada ono zatraži nešto kroz plač. “Roditelji često popuštaju, dete nešto traži, niste u stanju da ga zaustavite i popustite. I to se konstantno ponavlja, tako dete nauči da plačem dobije ono što želi. To se ne sme dogoditi”, objašnjava dr Rajović. On savetuje roditeljima da ostanu dosledni, ali i empatični, kako bi deca naučila da prepoznaju i izraze svoja osećanja na zdrav način.
Najvažnije što svaka mama treba da zna jeste da dete tokom tantruma nije neposlušno iz inata, već je preplavljeno emocijama sa kojima još ne zna da se izbori. U tim trenucima miran ton, zagrljaj i podrška često su mnogo efikasniji od kazne ili vikanja. Svaka javna scena može biti neprijatna, ali razumevanje dečjih emocija i podrška detetu pomažu mu da kroz takve situacije prođe lakše i sa manje stresa.