Nakon godina tihe patnje i rada bez prava glasa, Šila i njena sestra pronašle su snagu da pobegnu i započnu novi život
Šila Džojs danas otvoreno govori o svom iskustvu koje je obeležilo njenu mladost. Sa samo četrnaest godina, zajedno sa svojom sestrom, postala je deo stroge katoličke zajednice Opus Dei u Irskoj. Ključni trenutak dogodio se kada su sestre shvatile da su iz svakodnevnog života prebačene u izolovanu ustanovu, gde su morale da slede stroga pravila i obavljaju teške fizičke poslove. Iako su ih u početku dočekali sa toplinom, kolačima i lepim rečima, ubrzo su svakodnevica i strogi režim izbrisali osećaj sigurnosti.
Početak života u izolaciji i gubitak slobode
Po dolasku u centar, sestre su bile okružene ženama koje su im davale pažnju na koju nisu navikle. Međutim, kako su nedelje prolazile, pravila su postajala sve stroža. Svakog dana, Šila Džojs je ustajala rano, ljubila je zemlju kao deo rituala, a zatim provodila sate u čišćenju, pranju veša i služenju obroka. Osim toga, bile su obavezne da učestvuju u molitvama koje su trajale više od dva sata dnevno. “Nije bilo prostora za odmor, niti prava da kažemo kako se osećamo”, priseća se Šila.
Pored toga, pravila su bila neumoljiva. Devojke nisu smele da razgovaraju sa gostima, često su jele ostatke obroka, a samopovređivanje, kao simbol patnje, bilo je deo svakodnevice. “Ožiljci koje mi je ostavila metalna podvezica sa šiljcima i danas me podsećaju na te godine”, kaže Šila.
Krizni period i borba za izlaz
S vremenom, fizički i psihički napor ostavio je posledice. Šilina sestra je zbog stresa razvila zdravstvene probleme. U međuvremenu, sestre su premeštali iz jednog centra u drugi, bez prava da odlučuju o svom životu. “Nisu želeli da se družimo sa osobama van sekte, a kontakt sa porodicom bio je ograničen”, ističe Šila.
Iako su ih u zajednici učili da je poslušnost najvažnija vrlina, osećaj nemoći i izolacije postajao je sve snažniji. Šila priznaje: „Bila sam toliko očajna da sam razmišljala o svemu, samo da izađem iz tog kruga.“
Preokret i bekstvo u novi život
Preokret se desio nakon što je Šilina sestra prvi put upoznala devojke iz spoljnog sveta. Zajednički izlasci i razgovori probudili su u njoj nadu da život može biti drugačiji. Takođe, sestre su se dogovorile da je vreme za promenu.
Posle šest meseci planiranja, sestra je odlučila da napusti zajednicu. „Srela me je u pabu na kraju ulice i bila je oduševljena i potpuno tu za mene“, priseća se Šila. Taj trenutak označio je početak njihovog novog života.
Život danas i poruka drugim ženama
Danas, Šila Džojs živi slobodno i redovno ide na terapiju kako bi prevazišla traume iz prošlosti. Ipak, i dalje oseća posledice. „Brinem se za devojke koje bi mogle da dožive isto“, iskreno kaže. Organizacija u kojoj je provela mladost negira tvrdnje bivših članica, ali Šila veruje da je važno govoriti o ovakvim iskustvima.
Konačno, njena poruka drugim ženama je jasna: „Nikada ne dozvolite da vam neko oduzme pravo na izbor i slobodu. Vredite više nego što mislite.“