Iako se svakodnevno suočava sa izazovima retke bolesti, Ivana iz Beograda ne odustaje od svojih snova
Ivana Stojanović iz Beograda je jedna od svega 400 ljudi na svetu koja živi sa progerijom. Ova retka genetska bolest, poznata kao ubrzano starenje, promenila je njen život iz korena. Međutim, odlučnost i vera pomogle su joj da pronađe snagu kada je bilo najteže. Najvažniji trenutak za Ivanu bio je kada je saznala za mogućnost lečenja u Bostonu. Zbog toga se, i pored teške operacije srca, odlučila na put i borbu za terapiju koja joj je spasila život.
Život sa progerijom i prvi izazovi
Dijagnoza je, kaže Ivana, donela mnogo straha ali i novu perspektivu. Pored toga, progerija joj je pokazala koliko su podrška porodice i vera važni. „Nisam oduvek bila jaka, ali me je mama naučila da budem hrabra“, iskrena je Ivana. U detinjstvu je, osim toga, naučila da se oslanja na svoje najbliže. S druge strane, svakodnevni izazovi bolesti nisu joj dozvolili da zaboravi koliko je važno radovati se malim stvarima.
Operacija, oporavak i susret sa Bostonom
Nakon što su joj zamenjeni aortni zalistak i urađen bajpas, Ivana Stojanović je znala da može da izdrži više nego što je mislila. „Mislim da je sve stiglo u pravo vreme i da sam stigla lepo da se oporavim da mogu da odputujem tako daleko“, kaže ona. Iako je putovala u vreme kada je pandemija bila na vrhuncu, Ivana nije dozvolila da je to zaustavi. Kao rezultat, stigla je u Boston gde je počela da prima terapiju lonafarnib. Ova terapija joj je, kako ističe, pružila novu nadu i osećaj sigurnosti.
Biti simbol snage i pravo na slabost
Ipak, svakodnevni život sa progerijom u Beogradu nosi neizvesnost i fizički umor. „U poslednje vreme sam baš iscrpljena događajima koji su mi se desili, kao da se borim protiv vetrenjača“, priznaje Ivana. Često je, zbog svoje borbe, drugi vide kao simbol hrabrosti. Ipak, ona ne krije da ima pravo i na slabost, strah, tugu ili ljutnju. Pored toga, Ivana često posećuje manastire na Fruškoj gori, gde nalazi mir i oslonac. „Učim da sve svoje brige prepustim u Božije ruke i da verujem da je rešenje moguće“, kaže ona.
Snovi, ljubav i poruka mladima sa sličnim iskustvom
Iako je zbog bolesti odustala od sna da postane majka, Ivana Stojanović i dalje sanja o putovanjima, prirodi i životinjama. Na kraju, njena najveća želja je da jednog dana ima svoje etno-selo puno životinja. „Za mene ne postoji nemoguće“, ističe ona. S druge strane, životna iskustva naučila su je da ljubav i prijateljstvo nemaju cenu. „Da su čuda moguća!“, poručuje Ivana i sebi iz prošlosti, ali i svima koji se bore sa sličnim izazovima. Takođe, njena priča podseća da se snaga nalazi u svakodnevnim izborima i da, uz veru i podršku, svaki dan može da donese novo čudo.