Nakon teške povrede na letovanju, profesorka engleskog iz Smedereva uz podršku porodice izgradila je ispunjen život uprkos invaliditetu.
Marija Milošević, profesorka engleskog jezika iz Smedereva, doživela je ozbiljnu povredu tokom putovanja u Tunisu neposredno pre selidbe u Norvešku. Zbog nesreće na magistralnom putu, njen život se iz korena promenio. Fokus ključne teme, nesreća u Tunisu, obeležila je njenu svakodnevicu. Marija je, kao rezultat povreda, ostala prikovana za invalidska kolica. Međutim, uprkos teškim prognozama, ona je pronašla snagu da nastavi dalje i da se ponovo uključi u društvo.
Život pre nesreće i trenutak koji je sve promenio
Pre nesreće, Marija je bila izuzetno aktivna. Radila je u srednjoj školi, povremeno prevodila, a slobodno vreme koristila za putovanja i druženje. Zajedno sa suprugom Ivanom, odlučila je da pre velikih životnih promena otputuje na more. Trećeg dana odmora, vozač terenskog vozila naglo je skrenuo da izbegne sudar. Kao rezultat toga, došlo je do prevrtanja vozila. Marija je zadobila tešku povredu vratnih pršljenova i presek kičmene moždine. „Nisam bila svesna posledica u početku,“ iskreno priznaje Marija. Suprug joj je postepeno otkrivao razmere povrede, ali ona nije mogla da poveruje u trajnost svog novog stanja.
Težak put prihvatanja i podrška porodice
Marija je, nakon lečenja u Tunisu, prebačena na Vojnomedicinsku akademiju u Beogradu. Usledila je dugotrajna rehabilitacija tokom koje je osećala bespomoćnost. Osim toga, svet koji je poznavala potpuno se promenio. „Život se okrene naglavačke i izgubite deo svog identiteta,“ kaže Marija. Ipak, prelomni trenutak dogodio se kada je odlučila da promeni pogled na svoju situaciju. „Ne mogu da promenim stanje, ali mogu način na koji ga doživljavam,“ zaključuje. Najveći oslonac pružili su joj suprug i otac. Otac je prilagodio porodičnu kuću, a Ivan je nabavljao softver i opremu za veću samostalnost.
Povratak samostalnosti i novi smisao kroz rad
Vremenom, Marija je pronašla način da ponovo bude radno aktivna. Zahvaljujući softveru za prepoznavanje glasa, vratila se prevođenju. „To mi je vratilo osećaj korisnosti. Mnogo mi je lakše jer ponovo doprinosim,“ ističe ona. Osim toga, slobodno vreme ispunjava muzikom, knjigama i kolekcionarstvom lutaka. Iako joj je potrebna stalna nega, Marija ne dozvoljava da je to zaustavi. Grad joj dodeljuje ličnog asistenta, ali porodica snosi deo troškova dodatne nege i logistike. „Snalazimo se kako znamo. Suprug radi dva posla, tata pomaže, a ja prevodim kad mogu,“ dodaje Marija.
Snaga volje i povratak među ljude
Uprkos svim izazovima, Marija svake godine sa porodicom planira putovanja na more u Grčku, Hrvatsku ili Sloveniju. Kao rezultat toga, ona pokazuje da volja može da prevaziđe prepreke. Put do prihvatanja novog života bio je dug. „Trebalo mi je godinu dana da prihvatim stanje, ali tri godine da izađem među ljude,“ iskreno priznaje. Njena priča podseća da podrška porodice i lična snaga mogu voditi ka ispunjenom životu, čak i kada se suočimo sa nepredviđenim izazovima.