Istraživanja pokazuju da genetika može značajno uticati na telesnu težinu, ali i na način reagovanja na ishranu i tretmane
Brojne žene se pitaju da li je borba sa kilogramima unapred određena. Pitanje „da li geni utiču na razvoj gojaznosti kod žena“ postaje sve važnije u savremenom društvu. Pre svega, gojaznost (povećana telesna masa koja može ugroziti zdravlje) pogađa žene svih uzrasta i slojeva. Zbog toga je važno razumeti uzroke i načine prevencije ovog stanja.
Prema savremenim istraživanjima, genetika može imati značajan uticaj na to koliko je žena sklona povećanju težine. Na primer, studije pokazuju da geni mogu uticati na apetit, osećaj sitosti i zadovoljstvo hranom. Takođe, određuju kako telo skladišti višak kalorija i koliko energije troši za osnovne funkcije. Ipak, važno je naglasiti da ne postoji samo jedan uzrok za razvoj gojaznosti.
Da li geni određuju gojaznost ili je ključ u načinu života
Iako geni igraju važnu ulogu, okruženje i navike ostaju ključni faktori. S druge strane, stručnjaci navode da naši geni nisu značajno promenjeni poslednjih sto godina. Zbog toga, povećana učestalost gojaznosti danas povezana je i sa savremenim načinom života, stresom, ishranom i fizičkom neaktivnošću.
Štaviše, genetičar Frensis Kolins ističe: „Genetika napuni pištolj, a okruženje povuče okidač.“ Ova izjava jasno pokazuje da genetika i okolina zajedno utiču na razvoj gojaznosti kod žena. Takođe, profesor Džozef Projeto koristi zanimljivu metaforu: „Zamislite dva lonca – manji i veći. Oba stoje na kiši i napune se vodom, ali veći lonac primi više. Tako i naše telo, u zavisnosti od genetike, može biti sklonije zadržavanju više kilograma.“
Istraživanja o vezi između genetike i gojaznosti kod žena
Prvi dokazi o uticaju genetike na razvoj gojaznosti kod žena potiču još iz 1952. godine. Tada su istraživači sa Univerziteta Mičigen sproveli studiju na 81 paru blizanaca i otkrili da su telesna težina i obim struka među najnasleđenijim osobinama. Kasnija istraživanja pokazala su da identični blizanci, čak i ako odrastaju odvojeno, imaju sličnu težinu. Kao rezultat toga, naučnici procenjuju da je između 40% i 70% rizika za razvoj gojaznosti određeno genetikom.
Međutim, način života i okruženje ostaju ključni u kontroli telesne težine. Žene koje su svesne svog genetskog rizika mogu bolje prepoznati okidače iz svoje svakodnevice koji utiču na ishranu i aktivnost.
Šta žene mogu da preduzmu i zašto je individualni pristup važan
Zapravo, razumevanje da geni utiču na razvoj gojaznosti kod žena ne znači da je svaka borba unapred izgubljena. Naprotiv, svaka žena može pronaći strategije koje odgovaraju njenoj genetici, potrebama i životnim okolnostima. Pre svega, važno je pratiti svoje navike, prepoznati okidače prejedanja i birati tretmane prilagođene sebi.
„Potrebni su vam i vaša genetska struktura i okruženje da bi se razvila gojaznost“, ističe profesor Projeto. Pored toga, stručnjaci savetuju da se žene informišu o indeksu telesne mase i faktorima rizika, ali i da potraže podršku stručnjaka kada je potrebno.
Na kraju, razumevanje genetike pomaže ženama da donesu bolje odluke o svom zdravlju. Za tačnu dijagnozu i savet obratite se lekaru.