Home » Iskustva sa nejednakim tretmanom unuka otvaraju bolne teme u porodicama

Iskustva sa nejednakim tretmanom unuka otvaraju bolne teme u porodicama

by Redakcija Porodica
0 comments

Priča žene iz Srbije pokreće diskusiju o favoritizmu i odnosima među generacijama na Balkanu

Na Balkanu, nejednak tretman dece i unuka u porodicama nije retkost, posebno među generacijama rođenim pre 2000-ih godina. Jedna žena iz Srbije odlučila je da podeli svoje iskustvo odrastanja uz babu i dedu koji su, prema njenim rečima, otvoreno favorizovali decu njene tetke, ostavljajući snažan utisak na nju i njenog brata.

Kako navodi, kao najmlađe unuče, često je imala osećaj da je manje bitna u odnosu na svoje rođake. „Dok su tetkina deca dobijala novu obuću i igračke, mi smo morali da popravljamo staru odeću i nismo mogli da priuštimo ono što su oni imali“, kaže ona. Materijalna razlika, ističe, nije bila jedina – pažnja i briga su, prema njenim rečima, takođe bili raspoređeni nejednako.

Svoje detinjstvo opisuje kao period u kojem su pokloni za praznike ili rođendane često bili simbolični, poput kesice susama ili sapuna, dok su stariji unuci dobijali vrednije stvari. „Nisam mogla da razumem zašto se pažnja deli prema godinama, a ne prema potrebama ili ljubavi koju bi svi trebalo da dobijemo podjednako“, dodaje ona.

Ova situacija nije ostala samo u prošlosti. I nakon što su odrasli, razlike su i dalje prisutne. Dok su tetkina deca nastavila da žive u Beogradu i dobijaju podršku, ona i njen brat su se borili da tokom studija u prestonici sastave kraj s krajem, bez značajne pomoći bake i deke. „Dok smo studirali, najviše što smo dobijali bila je tegla džema. Nikada nisam dobila lutku, ni kada sam bila mala, ni kasnije“, ističe sagovornica.

Iako je ova nepravda ostavila trag, danas ističe da je naučila da se ne opterećuje stvarima na koje ne može da utiče. S ljubavlju govori o suprugovoj porodici, posebno o njegovim bakama i dekama, za koje kaže da je oni vole kao svoje dete. „Ironično je što sam kod njih pronašla toplinu i pažnju koju sam priželjkivala celog života“, zaključuje ona.

Ovakve priče nisu usamljene i često otvaraju ozbiljna pitanja o tome kako nejednak tretman može uticati na odnose među članovima porodice, ali i na samopouzdanje i osećaj pripadnosti kod dece. Javnost je pozvana da podeli svoja iskustva i mišljenja o ovoj osetljivoj temi.

Možda će vas zanimati

Ovaj veb-sajt koristi kolačiće radi unapređenja vašeg korisničkog iskustva. Podrazumeva se da se slažete sa tim, ali imate mogućnost da se odjavite ukoliko to želite. Prihvatam Pročitaj više

Politika privatnosti