Priča Aleksandre Rufčevski otkriva kako, uprkos teškoj dijagnozi i brojnim preprekama, snaga ljubavi i zajedništva može pobediti strah
Aleksandra Rufčevski suočila se sa dijagnozom multipla skleroza u godinama kada je već bila samohrana majka dvoje dece. Živela je kao podstanar u Srbiji i radila tri posla kako bi porodici obezbedila stabilnost. Međutim, simptomi poput trnjenja tela, slabijeg vida i jakog umora ukazali su na ozbiljan zdravstveni problem. Zbog toga je potražila pomoć lekara, a tada je prvi put čula za multipla skleroza. Fokus_keyphrase multipla skleroza pojavljuje se upravo u ovom pasusu.
Kako je multipla skleroza promenila Aleksandrin život
Uprkos početnim sumnjama i pogrešnim dijagnozama, Aleksandra je ubrzo saznala da ima oko 20 lezija na mozgu. Njeni simptomi su se pogoršali, pa je na kraju jedva hodala i koristila pelene. Ipak, u trenutku najveće životne neizvesnosti, podrška porodice i partnera bila je presudna. S druge strane, mnogi iz okoline nisu razumeli njenu želju da, i pored bolesti, rodi još jedno dete. „Većina mi je govorila da sam luda, da mi to ne treba, jer sam već imala decu“, iskreno kaže Aleksandra.
Trudnoća i borba sa predrasudama
Odluku da zatrudni sa dijagnozom multipla skleroza donela je nakon razgovora sa svojom lekarkom. Osim toga, ljubav prema partneru i želja za zajedničkim detetom bili su jači od straha. Tokom trudnoće Aleksandra je svakog meseca provodila dane u bolnici na ispitivanjima, dok joj je muž radio u inostranstvu. U osmom mesecu trudnoće doživela je težak relaps, gotovo izgubila vid na desnom oku, a leva strana tela bila je nepokretna. Ipak, uz terapiju i ogromnu volju, izdržala je 36 sati porođaja i donela na svet zdravog dečaka Vukašina. „Onog trena kad je beba zaplakala, sve muke su nestale“, priseća se Aleksandra.
Život posle porođaja i novi izazovi
Četiri godine kasnije, Aleksandrino stanje se pogoršalo. Magnetna rezonanca je pokazala više od 100 lezija na mozgu. Zbog toga je svakodnevno suočena sa bolom, smanjenim sluhom i gubitkom čula ukusa i mirisa. „Nekada sam radila tri posla, a sada jedva odem do toaleta“, iskreno priznaje. Pored toga, često je suočena sa nerazumevanjem okoline. „Kažu mi da izgledam zdravo i da ništa nije strašno. Ne znaju da sam do juče bila u pelenama“, dodaje.
Podrška zajednice i nada u lečenje
Trenutno prikuplja sredstva za transplantaciju matičnih ćelija u Moskvi, što joj pruža nadu da će usporiti napredovanje bolesti. Zbog toga je zahvalna svima koji su se uključili u akciju, posebno ženama iz njene zajednice koje su organizovale humanitarne događaje. „Žene su pekle kolače i prodavale na buvljaku, a muzičari su nastupali bez nadoknade. To mi je vratilo veru u ljude“, kaže Aleksandra. Na kraju, najveću snagu Aleksandra pronalazi u svojoj deci. „Ja sam lavica, moram da se borim zbog svoje dece. Multipla skleroza mi jeste mnogo uzela, ali mi je donela i neizmernu radost, mog sina Vukašina i spoznaju da ima predivnih ljudi“, zaključuje ova hrabra žena.