Poznati par insistira na individualnom pristupu, prisutnosti i ličnom primeru u odgajanju Stefana i Tare
Novak i Jelena Đoković, jedan od najpoznatijih parova u svetu sporta, roditelji su Stefana i Tare, a njihov način vaspitanja često privlači pažnju javnosti. Iako retko govore o privatnom životu, kada to učine, jasno iznose principe kojih se drže u odgajanju dece. Par se zalaže za promišljen i fleksibilan pristup, gde pravila nisu kruta, a individualnost deteta je uvek u prvom planu.
Jedan od osnovnih principa Jelene Đoković jeste da ne postoji univerzalni model roditeljstva. “Ne postoje dva ista deteta niti dve iste porodice,” ističe ona, ukazujući na važnost prilagođavanja svakom detetu i njegovim potrebama. Đokovići veruju da je za izgradnju samopouzdanja i osećaja sigurnosti kod dece potrebno više strpljenja, ali i razumevanja različitih karaktera.
Razlike u stavovima među partnerima, prema njihovom mišljenju, nisu slabost, već prilika za učenje. Novak i Jelena ističu da se ne slažu uvek oko svega, ali to rešavaju kroz iskren razgovor. “Ne slažemo se u svemu, to je normalna pojava,” rekao je Novak, dodajući da deca kroz takve situacije uče o toleranciji i komunikaciji.
Kada je reč o tehnologiji, Novak čvrsto zastupa stav da je važno ograničiti vreme pred ekranima. On smatra da deca treba da provode više vremena napolju, baveći se sportom i kreativnim igrama. “Ne želim da moja deca odrastaju zalepljena za ekran,” naglašava on i dodaje da takav pristup razvija i fizičke i mentalne veštine.
Iako je Novak jedan od najuspešnijih tenisera sveta, ne nameće svojoj deci sopstvene ambicije. “Važno mi je da on voli to što radi, a ne da oseća da mora,” rekao je o svom sinu Stefanu. Deci ostavlja prostor da istražuju i pronađu sopstvena interesovanja, bez pritiska da slede njegove korake.
Disciplina je ipak deo svakodnevnog života u porodici Đoković, ali u obliku jasnih granica i odgovornosti, a ne stroge kontrole. Novak smatra da deca treba da nauče šta su obaveze i poštovanje prema drugima, ali da pravila služe kao podrška, a ne kazna.
Jelena često naglašava da roditeljstvo nije lakše ako imate više novca, već ako ste prisutni. “Često čujem ‘lako je njoj’, ali roditeljstvo nema veze s tim koliko imate, već koliko ste prisutni,” poručuje. Porodica Đoković nastoji da zajedno provodi što više vremena, kroz zajedničke obroke i razgovore, čime grade blizak i poverljiv odnos sa decom.
Uspeh nije razlog za distancu, pa se trud da deca ostanu skromna i svesna vlastitih privilegija prepoznaje u Novakovim primerima iz sopstvenog detinjstva. “Želim da moja deca razumeju koliko su srećna i da budu zahvalna na svemu što imaju,” iskren je Novak.
Kroz svakodnevni život, Đokovići se oslanjaju na lični primer, verujući da deca ponavljaju ponašanje roditelja više nego što slušaju njihove reči. Jelena često pominje važnost rada na sebi, a emotivna iskrenost je deo njihove porodične atmosfere. Deci dopuštaju da slobodno izraze svoja osećanja i nastoje da ih podrže u razvijanju emotivne inteligencije.
Za Đokoviće, porodica je uvek centar života, bez obzira gde se nalaze. “Porodica je naša najveća snaga,” zaključuju, naglašavajući da je ravnoteža između discipline, slobode i ambicije ključ njihovog vaspitnog pristupa. Njihova iskrenost i otvorenost pokazuju da roditeljstvo nije savršeno, ali da je posvećenost i svakodnevno građenje odnosa ono što ga čini uspešnim.