U Kini roditelji od najranijih dana usmeravaju decu na odgovornost i istrajnost, dok lična sreća nije glavni prioritet
U savremenoj Kini, porodice pridaju izuzetnu važnost načinu na koji vaspitavaju svoju decu. Već od prve godine života, deca postaju centralni projekat čitave porodice. Roditelji, bake i deke ulažu sve resurse kako bi dete bilo uspešno, korisno i disciplinovano.
Tamošnji model ne podrazumeva preterano tepanje ni svakodnevne pohvale. Umesto toga, kineske majke očekuju da njihovi mališani od najranijeg uzrasta razvijaju samostalnost i odgovornost. Na primer, mnoga deca već sa tri godine samostalno jedu, oblače se i koriste toalet. U protivnom, državne ustanove neće ih primiti u vrtić.
Porodična očekivanja i rani razvoj dece
Zbog tradicije “jednog deteta”, koja je postojala decenijama, kineske porodice investirale su u mali broj naslednika. Iako je danas dozvoljeno imati dvoje dece, mentalitet nije značajno promenjen. Uspeh deteta doživljava se kao uspeh cele kuće, dok se neuspeh smatra porodičnom sramotom.
Osim toga, mališani od najranijih dana pohađaju dodatne časove i uče strane jezike. Slobodnog vremena gotovo da nema, jer je obrazovanje prioritet. Štaviše, prosek u školi nije dovoljno dobar. Samo vrhunski rezultati i pobede na takmičenjima donose priznanje roditelja.
Stroga pravila i rano osamostaljivanje
Kineske majke, poput Aleksandra Kresović, često se vraćaju na posao već nekoliko meseci nakon porođaja. Zbog kratkog porodiljskog odsustva, decu često u vaspitanju pomažu bake i deke. Oni takođe insistiraju na disciplini i poštovanju autoriteta.
Kao rezultat, deca brzo prihvataju pravila i jasno znaju šta se od njih očekuje. U porodici se neguje stroga hijerarhija, gde su roditeljske odluke konačne. Deca retko pokazuju bunt, jer svi oko njih žive prema istim vrednostima.
Filozofija iza kineskog vaspitanja
Koren ovakvog sistema nalazi se u učenjima Konfucija. On je pre 2.500 godina postavio temelje društva gde su porodične i zajedničke vrednosti iznad pojedinačnih želja. Na taj način, harmonija i red postaju najvažnije vrline.
U Kini se i danas smatra da je briga o roditeljima moralna obaveza, a poštovanje starijih neizostavno pravilo. Zbog toga, deca od malih nogu uče marljivost, istrajnost i samodisciplinu.
Iako se sa strane može učiniti da deca nemaju bezbrižno detinjstvo, kineski roditelji veruju da ovakav pristup gradi karakter i osigurava bolju budućnost. Na kraju, uspesi kineskih učenika i studenata pokazuju da ovaj model vaspitanja donosi rezultate koje je teško ignorisati.