Porodica Stančević decenijama traga za nestalim sinom, suočavajući se sa neizvesnošću, neadekvatnim istragama i lažnim nadama
Krajem decembra 1982. godine, porodica Stančević iz mostarske ulice Bakina Luka doživela je tragediju koja im je promenila živote. Dvogodišnji Darko, dečak plave kose i očiju, nestao je dok se igrao u dvorištu na svom crvenom triciklu, dok su roditelji bili na poslu, a baka Mara Jurić ga čuvala. U samo nekoliko minuta nepažnje, dečak se izgubio bez traga.
Baka Mara je objasnila: “Ušla sam unutra da sipam vodu za kiseli kupus. Kad sam se vratila, Darka više nije bilo.” Nakon što ga nije pronašla u dvorištu, panično je obilazila komšije, ali ga niko nije video. Pronađen je samo njegov tricikl, na stenama blizu reke Neretve, ali od dečaka nije bilo ni traga.
Porodica nije poverovala da je Darko upao u reku, jer se između obale i vode nalazio širok pojas kamenja koji je bio teško prohodan za dete tog uzrasta. Policijska istraga je započeta sa zakašnjenjem, jer su resursi bili preusmereni na obeležavanje Dana JNA, a i kasnija potraga je sprovedena nesistematično. Tricikl nije izuzet kao dokaz, a porodici je vraćen. Sestra Darjana Jakupović, rođena dve godine kasnije, danas neumorno traži odgovore o sudbini svog brata.
“Tricikl sam kasnije vozila i ja kao dete. Policija je majci rekla: ‘Mislio sam da si došla da priznaš šta si uradila’, a dedu su ubeđivali da ćuti. Kada sam tražila Darkov dosije, rekli su mi da ga nemaju – nestao je! Morali smo ponovo da prijavimo nestanak i pokrenemo slučaj iznova”, navodi Darjana.
Posebno sumnjiv detalj vezan je za misteriozni automobil boje slonovače, koji je viđen tog jutra u ulici. Policija je porodici tvrdila da je proverila vozilo i putnike, ali kasnije je utvrđeno da to nije učinjeno.
Tokom godina, porodica je angažovala privatne detektive, upuštala se u kontakt sa vidovnjacima i ulagali su znatna sredstva u potragu za Darkom. “Bilo je i prevaranata koji su tražili novac u zamenu za informacije, ali ništa nisu znali. Samo za jednu proveru u Italiji platili smo deset hiljada evra”, kaže Darjana. Posebno upečatljiv trenutak bio je susret sa vidovnjakom iz Orebića, koji je opisao lokaciju na kojoj bi Darko mogao biti – blizu crkve, u inostranstvu.
Porodica je kasnije dobila dojavu iz italijanskog grada Udine o čoveku koji neverovatno liči na Darkovog oca. Detektiv je otkrio da je ta porodica iz Albanije doselila u Udine baš u vreme Darkovog nestanka i izgubila dete tog uzrasta. Iako DNK testiranje nije bilo moguće bez pristanka odrasle osobe, Darjana je primetila da čovek živi upravo pored crkve i raskrsnice, kako je vidovnjak ranije opisao. Ipak, misteriozni slučaj i dalje nema razrešenje.
Na putu potrage, porodica se suočavala i sa osobama iz podzemlja koje su nudile informacije za novac, ali pravih odgovora nije bilo. Darjana poručuje da, uprkos svemu, nikada neće odustati od traženja svog brata.