U selu ispod planine Jelice, Rada pronalazi mir, neguje porodične vrednosti i izgrađuje blizak odnos sa snajama
Rada Kalajdžić, sedamdesetogodišnja penzionerka i baka, nakon više od dve decenije rada u Švajcarskoj, odlučila je da se sa suprugom vrati u Srbiju i nastani u selu Ježevica, nedaleko od planine Jelice. Iako je u inostranstvu stekla životno i radno iskustvo, ističe da je pravo ispunjenje pronašla tek povratkom u rodni kraj, gde je kupila kuću i imanje kako bi penzionerske dane provela u skladu sa vrednostima koje je ponela iz porodice.
Rada je majka dva sina i ponosna baka. Veći deo života posvetila je porodici, radu i poštenju, što i dalje smatra osnovom sreće. „Moj tata je voleo da radim ručne radove, želeo je da naučim da štrikam, heklam i vezem. Tu želju sam mu ispunila i nastavila da negujem tradiciju“, kaže Rada. Sve što napravi ručno poklanja drugima, posebno onima kojima je pomoć najpotrebnija.
U Ježevici se nije zadržala samo na svakodnevnim obavezama u domaćinstvu. Aktivna je u lokalnom udruženju žena, gde zajedno sa ostalim članicama organizuje pomoć osobama sa invaliditetom, crkvama, manastirima i deci. Rada gaji voće i povrće u svojoj bašti i uživa u životu na selu, daleko od gradske vreve.
Poseban odnos razvila je sa svojim snajama. „Verujem u pravdu i reč, a ono što obećam – to i ispunim, bez obzira na okolnosti“, ističe Rada. Svoje znanje iz domaćinstva rado prenosi snajama, koje to s poštovanjem prihvataju. U njihovom domu poštovanje, razumevanje i bliskost nisu izuzetak, već pravilo. Meštani često u šali kažu da je Ježevica jedino selo u Srbiji gde se svekrve i snaje iskreno vole, a Rada potvrđuje da je to svakodnevica, a ne izuzetak.
Za Radu najveće bogatstvo čini porodica koja ostaje na okupu, ljubav koja se deli i znanje koje se prenosi kroz generacije. Svojim životom pokazuje da je moguće spojiti tradiciju, međusobno poštovanje i iskrenu toplinu u porodičnim odnosima.