Od ekonomije do stočarstva – mlada poljoprivrednica ruši predrasude i inspiriše žene širom Srbije
Sofija Plavšić iz Bačke Palanke ima 29 godina i svakodnevno brine o 450 krava na porodičnoj farmi, preuzimajući odgovornost koju su njeni roditelji gradili više od tri decenije. Iako je odrasla na selu, njen životni put nije bio pravolinijski – nakon što je završila ekonomsku školu pod uticajem roditelja, shvatila je da je rad na farmi njena prava strast.
Studije u Novom Sadu donele su joj prve velike izazove i konflikte sa porodicom, posebno zbog želje za samostalnošću. “Odlučila sam da se osamostalim, pronađem stan i posao. Tri meseca nisam razgovarala sa ocem jer sam radila kao konobarica. Kasnije sam napredovala do mesta menadžera”, kaže Sofija. Ovakva iskustva pomogla su joj da izgradi nezavisnost i ojača odnose sa porodicom.
Posle četiri godine ekonomije, Sofija je odlučila da promeni smer i upiše Poljoprivredni fakultet, a zatim se vratila u Bačku Palanku sa željom da nastavi porodični posao. “Nisam osoba koja nešto radi polovično. Ako se nečemu posvetim, želim da dam svoj maksimum”, ističe ona.
Iako je bila u braku, Sofija priznaje da nije mogla da zamisli život bez farme i životinja: “Shvatila sam da bez krava ne mogu da živim. Koliko god to nekome delovalo čudno, to sam jednostavno ja.” Povratak na selo vratio joj je sreću i ispunjenost, što primećuju i njeni bližnji.
Sofija je poznata po tome što u štalu ulazi doterana, našminkana i negovana, čime ruši stereotipe o ženama na selu. “Ne postoji pravilo da ne smete biti sređene na poslu. Zašto ne bih bila doterana kao kad sam radila u ugostiteljstvu? Možda ne nosim košulju, ali sam uvek čista i mirišljava. Volela bih da što više žena prati moj primer”, poručuje.
Porodični posao funkcioniše kao tim: otac je stub farme, brat je zadužen za ratarstvo, a sestra, koja studira veterinu, brine o zdravlju stoke. Sofija otvoreno govori o izazovima, ali i o nerazumevanju koje poljoprivrednici često doživljavaju. “Često me povrede predrasude i komentari o zaradi na društvenim mrežama. Ljudi ne znaju koliko je posvećenosti i odricanja potrebno za ovakav posao.”
Priča Sofije Plavšić pokazuje da je moguće ostvariti ličnu i profesionalnu ispunjenost i na selu, uz puno rada, podršku porodice i istrajnost u borbi sa predrasudama.