Slučaj doktorke Roksane K. potresao je Rumuniju devedesetih, osvetljavajući složene odnose i posledice tajnih afera u jednom intelektualnom krugu
Sredinom devedesetih godina Rumuniju je potresao slučaj doktorke Roksane K., pedijatra iz ugledne porodice, čije je ime danima punilo naslove i izazivalo nezapamćeno interesovanje javnosti. Zločin je otkriven u junu 1994. godine, a centar zbivanja bila je mirna četvrt grada u kojoj je Roksana živela sa suprugom i dvoje dece.
Roksanina porodica bila je poznata u društvu; otac joj je bio direktor fabrike tokom komunizma, a sama je završila medicinu i izgradila karijeru u zdravstvu. Nakon udaje za kolegu lekara, postala je deo bliskog društvenog kruga u kojem su se okupljale porodice lekara, inženjera i arhitekata. Među tim prijateljima bili su arhitekta Bogdan T., njegova supruga Julijana i njihova deca. Roksana i Julijana postale su bliske prijateljice, često provodeći vreme zajedno.
Godine 1993. Roksanin suprug prelazi na posao u Bukurešt, a njihov brak polako ulazi u krizu. U tom periodu Roksana započinje tajnu vezu sa Bogdanom, mužem svoje prijateljice. On je kasnije izjavio: “I moja supruga Julijana je bila seksi, ali je Roksana umela da pokaže da je seksi. Privlačila je poglede. Zračila je.” Njihova afera je trajala oko godinu dana, tokom koje su se viđali u tajnosti. Veza je rezultirala dvema neplaniranim trudnoćama, koje su završene abortusima, nakon dogovora da neće rušiti postojeće porodice.
Tajna je otkrivena u januaru 1994. godine, kada je član porodice slučajno čuo razgovor ljubavnika preko zajedničke telefonske linije. Odnosi su postali veoma napeti, a porodice su pokušavale da prikriju istinu pred okruženjem. Prema rečima prijatelja, Julijana je jednom rekla: “Roksana je toliko dijabolična da bi me ubila, samo kada bi mogla.”
Tragedija se dogodila 16. juna 1994. godine, kada je Roksana pozvala Julijanu kod sebe pod izgovorom medicinskih analiza. Tog dana, koristeći sedativ, ubrizgala joj je lek koji je izazvao gubitak svesti. Prema različitim verzijama događaja koje je kasnije sama Roksana iznela, usledili su pokušaji reanimacije, ali je Julijana preminula od iskrvarenja. Telo je potom sakrila, a kasnije delove ostavila na različitim mestima u gradu.
Bogdan je prijavio nestanak supruge iste večeri, a policija je ubrzo pronašla prve tragove. Roksana je tokom istrage pokušala da prebaci odgovornost na Bogdana, ali je na suđenju izjavila: “Preuzimam punu odgovornost za izvršenje ubistva, Bogdan nije imao nikakvog udela.” Osuđena je na 22 godine zatvora, ali je izašla na slobodu nakon gotovo 15 godina, kao uzoran zatvorenik. Bogdan je kasnije ponovo zasnovao porodicu, i javno izjavio da ne želi više da se seća Roksane.
Ovaj slučaj ostao je upamćen kao jedan od najpotresnijih u savremenoj rumunskoj istoriji, pokazujući koliko tajne, izdaja i nerealizovane emocije mogu imati nesagledive posledice na porodicu i zajednicu.