Život poznatog glumca obeležila je snažna ljubav, ali i bolna usamljenost pred kraj
Kada se spomene ime Vlastimir Đuza Stojiljković, mnogi se sete njegovih legendarnih uloga i topline koju je unosio na scenu. Međutim, retko ko zna koliko je teško breme nosio iza osmeha. Najveći preokret u njegovom životu dogodio se nakon smrti prve supruge, Olgice, žene koju je voleo još od srednje škole. Upravo tada, kaže, izgubio je mnogo više od životne saputnice.
Sudbinska ljubav i bol gubitka
Od početka, Đuza je isticao koliko mu je Olgica značila. Njihova ljubav bila je iskrena i nežna, ali nisu imali dece. Kada je Olgica preminula 1987. godine, njegov svet se srušio. “Prva tri meseca posle njene smrti proveo sam kod oca i majke u Kruševcu. Olgica i ja bili smo zajedno još iz gimnazije. Ne postoji prva, druga ili treća ljubav, postoji jedna koja se pretvara u veliko prijateljstvo. Inače, ako toga nema, to i nije bila ljubav”, govorio je Stojiljković.
Uprkos ogromnoj praznini, život ga je odveo u novi brak. Upoznaje Dušanku Vranjanac i donosi odluku da ponovo izgovori sudbonosno “da”. Ipak, s druge strane, njihov odnos bio je pun izazova i nesporazuma.
Drugi brak: izazovi i povlačenje u tišinu
Kroz godine, druga supruga priznaje koliko je teško bilo živeti sa Đuzom. “Sa njim je izuzetno teško živeti jer je stalno namrgođen, veliko je čantralo i naše rasprave su beskonačne. Dešava se da se posvađamo čim ustanemo i da se razvodimo svakog dana. Ali, mislim da naš brak funkcioniše sve ove godine zato što je Đuza jedini muškarac u mom životu kome kod mene ništa nije bilo čudno, a i ja sam beskrajno tolerantna”, izjavila je Dušanka, pokazujući koliko je ulagala u njihovu vezu.
Međutim, kako su godine prolazile, Đuzino zdravlje je slabilo. Osim toga, Dušanka je odlučila da njegova bolest ostane privatna stvar. Zbog toga, mnogi prijatelji i rodbina nisu mogli da mu budu blizu u poslednjim mesecima. Na kraju, njegova poslednja želja – da ga prijatelji isprate na večni počinak – ostala je neispunjena.
Poslednji dani i tiha sahrana
Poslednjih osam meseci života Vlastimir Đuza Stojiljković je proveo sam, u domu za stare. Komunikacija sa suprugom svela se na telefonske pozive, dok su retki mogli da mu priđu. Jedan od poslednjih susreta sa rodbinom bio je moguć tek uz upornost i pretnju novinarima. Takođe, Đuza je pretrpeo moždani udar, a zatim je prebačen na lečenje u više zdravstvenih ustanova.
Na kraju, preminuo je 17. juna, nedelju dana pre rođendana. Njegova sahrana bila je tiha i daleko od očiju javnosti. Mnogi su ostali uskraćeni za oproštaj, što je za glumca koji je toliko voleo ljude bio poseban bol.
Sećanje na dostojanstvo i umetnost
Iako su poslednji dani bili obojeni usamljenošću, Đuza je ostavio neizbrisiv trag. Njegove uloge, transformacije i muzika žive kroz generacije. Najpoznatiji je po filmu “Ljubav i moda” i pesmi “Devojko mala”. Štaviše, mnogi ga pamte i po liku Kontea Marija Marka del Tintoreta iz serije “Srećni ljudi”.
Danas, priča o Đuzi podseća koliko je važno čuvati bliskost i iskrenost, ne samo u ljubavi, već i u prijateljstvu. Iako mu je život doneo mnogo tuge, ostao je dostojanstven do kraja. Njegova priča daje snagu svima koji se bore sa gubicima i pokazuje koliko je važno sačuvati ljudskost, čak i kada je najteže.