Pravilno prilagođena fizička aktivnost pomaže ženama sa Hašimotom da poboljšaju energiju, raspoloženje i kvalitet života
Žene koje žive sa Hašimoto sindromom često se suočavaju sa izraženim umorom, padom energije i brojnim drugim simptomima koji mogu otežati svakodnevni život. Iako se ponekad čini da fizička aktivnost nije moguća zbog iscrpljenosti, Nemanja Rebić, doktorant sportske medicine i fiziologije fizičke aktivnosti, ističe da je umeren i pažljivo prilagođen trening jedan od najvažnijih koraka ka boljem zdravlju.
Hašimoto sindrom je autoimuno oboljenje štitaste žlezde koje češće pogađa žene, posebno u srednjim godinama. Pored umora, simptomi mogu uključivati loš san, promene raspoloženja, anksioznost ili depresivnost, opadanje kose, suvu kožu, otoke, sklonost gojenju i probavne smetnje. “Bez obzira na simptome i povišen TSH, važno je pronaći način da se telo pokrene, makar kroz laganu fizičku aktivnost poput brzog hodanja ili vežbi sa sopstvenom težinom”, savetuje Rebić.
Pristup treningu treba biti individualizovan i prilagođen trenutnom zdravstvenom stanju. Na početku se preporučuju niskointenzivne aktivnosti, poput šetnje ili laganih vežbi snage, a kako telo postaje snažnije, intenzitet se može postepeno povećavati. “Ključ je u varijabilnom intenzitetu treninga – kombinaciji umerenih i nešto viših napora, uz dovoljno vremena za oporavak”, objašnjava Rebić. Ovaj metod pomaže ženama da izbegnu preterani umor i ostanu motivisane za kontinuirano vežbanje.
Rebić naglašava da nije presudno koju vrstu fizičke aktivnosti žena izabere, već kako i koliko vežba. “Kada su hormoni stabilni i simptomi blagi, moguće je vežbati intenzivnije, dok se kod izraženog umora preporučuje ostati u zoni niskog do umerenog intenziteta i pažljivo pratiti reakcije tela”, ističe on. Plan treninga se uvek individualno prilagođava, a savetuje se minimum 150 minuta umerene fizičke aktivnosti nedeljno, uz dva do tri dana vežbi snage.
Za žene sa Hašimoto sindromom, redovno i prilagođeno vežbanje može doneti brojne benefite – bolju kondiciju, veću otpornost na stres i poboljšanje raspoloženja. Bez obzira na izazove koje donosi bolest, fizička aktivnost ostaje jedan od najvažnijih saveznika u očuvanju kvaliteta života.