Sve više žena se suočava sa izazovima života pored starijih komšija sa kognitivnim smetnjama, što može uticati na bezbednost i mir u domu
Julija iz Krasnojarska već mesecima ne može mirno da spava. Njena starija komšinica iz stana iznad, Valentina Romanovna, nekoliko puta je u kasnim satima dolazila do vrata i lupala, tvrdeći da joj neko ulazi u stan. Prvi put se to dogodilo u martu, oko tri sata noću, kada je Valentina sa uznemirenim pogledom grebala po vratima i vikala. Julija je otvorila vrata i pokušala da ostane smirena, ali je doživela neprijatnu scenu. Komšinica ju je optužila: „Znam da mi kradete penziju! Ulazite noću kroz tajni prolaz!“
insert_image(„apartment building night elderly woman anxiety“)
Međutim, kako kaže Julija, ovakvo ponašanje nije bilo uobičajeno za Valentininu porodicu. Nekada je starica živela sa suprugom, ali je on preminuo pre nekoliko godina. Nakon toga, u stan se uselio njen unuk, koji je, nažalost, iznenada preminuo ove zime. Od tada su komšije počele da primećuju promene u Valentininom ponašanju.
Kako prepoznati demenciju kod komšija u zgradama
Osim optužbi i upadanja u stanove, Valentina je često slala poruke sa balkona i žalila se na „nepostojeće dečake“ koji joj navodno kradu novac iz ormara. Zbog toga su komšije pokušale da joj pomognu. Darija (34), koja živi u istoj zgradi ceo život, naglašava: „Pokazali smo joj da ne postoji nikakav dečak ni prolaz. Ipak, sumnjičavost se vratila čim bi ostala sama.“
Nažalost, ovakve situacije nisu retke u većim zajednicama gde stariji ljudi žive bez stalnog nadzora porodice. Pored toga, nagle promene ponašanja, kao što su dezorijentacija ili optužbe, često ukazuju na demenciju ili druge kognitivne poremećaje. Komšije su prve koje mogu da primete ovakve promene i pokušaju da reaguju na pravi način.
Život sa osobama koje imaju kognitivne smetnje
Iako je u početku bilo teško, Julija i ostale komšinice su odlučile da budu strpljive i podrže Valentininu porodicu. „Razumem da nije lako stariti bez podrške. Zbog toga smo pokušale da joj objasnimo situaciju svaki put kada dođe do nesporazuma“, ističe Julija. S druge strane, ona priznaje da je ponekad zbog toga poželela da nije kupila stan u ovoj zgradi.
Konačno, ovakve priče postaju sve češće kako populacija stari. Važno je da svi u zajednici prepoznaju rane znake kognitivnih oboljenja i pruže podršku, ali i zaštite sopstvenu privatnost i bezbednost. Pored toga, otvoren razgovor sa porodicom osobe koja ima problem može pomoći da se pronađe rešenje koje će olakšati život svima u zgradi.