Osam osobina odraslih koji nisu čuli ‘volim te’ u detinjstvu

Foto Izvor: Pexels / Gustavo Fring

Nedostatak verbalizovanih emocija u porodici ostavlja trag na samopouzdanje i bliskost u odraslom dobu.

Porodica igra ključnu ulogu u razvoju emocionalnih veza tokom detinjstva. Kada roditelji ne izgovaraju rečenicu ‘volim te’, deca često kasnije u životu nose specifične obrasce ponašanja. Fokus_keyphrase deca kojoj roditelji nisu govorili volim te prepoznatljiva su po osam osobina koje prate njihovu svakodnevicu i odnose sa drugima. Ove osobine ostaju izražene i u zrelom dobu, bez obzira na to koliko odrasla osoba deluje sigurno ili stabilno.

Kako odrastanje bez izgovorenih emocija utiče na ličnost

Naime, deca kojoj roditelji nisu govorili volim te često ne umeju lako da prihvate komplimente. Umesto da uživaju u lepoj reči, mnogi takvi ljudi umanjuju pohvale ili ih pretvaraju u šalu. Osim toga, komplimenti kod njih izazivaju sumnju ili nelagodnost, jer nisu navikli na verbalnu potvrdu.

Još jedna važna karakteristika jeste teškoća u izgovaranju reči ‘volim te’. Čak i kada osećaju duboku povezanost, često čekaju da druga strana prva pokaže emocije. Takođe, pokazuju ljubav kroz dela, pažnju i podršku, a reči im nisu uvek prirodan način izražavanja.

Samostalnost i potreba za potvrdom

Zbog takvog odrastanja, ova deca rano razvijaju izraženu samostalnost. Navikla su da rešavaju probleme sama, pa retko traže pomoć ili podršku. Često potiskuju svoja osećanja i misle da ne treba druge da opterećuju svojim brigama.

Još jedna osobina je umanjivanje sopstvenih emocija. Ljudi iz ovakvih porodica često govore sebi da nije tako strašno ili da ima onih kojima je teže. Na taj način izbegavaju da priznaju sopstvenu ranjivost.

Dela iznad reči i izazovi u bliskim odnosima

Za ove osobe, dela su važnija od reči. Pokazuju ljubav pažnjom, prisustvom i konkretnim gestovima. Očekuju da i drugi prepoznaju njihova osećanja kroz ponašanje, a ne kroz izgovorene reči. Uprkos tome, često žele da čuju verbalnu potvrdu.

Zapravo, stalno preispituju tuđa osećanja. S obzirom na to da nisu imali jasnu emotivnu potvrdu u detinjstvu, odrasli iz ovakvih porodica često sumnjaju u iskrenost partnera ili prijatelja. Ponekad se pitaju da li ih drugi zaista vole i da li su im važni.

Nezavisnost i izazovi sa nežnošću

Konačno, deca kojoj roditelji nisu govorili volim te razvijaju snažnu nezavisnost. S druge strane, to im otežava da dozvole drugima da im priđu ili da zatraže pomoć. Na kraju, otvoreno pokazivanje nežnosti može im biti neprijatno ili izazvati zbunjenost.

„Nisam znao kako da reagujem kada mi je neko prvi put rekao da me voli. Trebalo mi je vreme da to prihvatim“, iskreno priznaje Milan, tridesetčetvorogodišnji dizajner iz Beograda.

Ipak, vremenom mnogi uče da prihvate nežnost i verbalnu potvrdu. Osim toga, svesni su da emocionalna podrška nije slabost, već važan deo svakog odnosa. Deca kojoj roditelji nisu govorili volim te kao odrasli često prolaze kroz dug proces samoprihvatanja i otvaranja prema drugima.

Related posts

Zlata Numanagić iskreno o životu posle gubitka supruga

Ljubavni savet para iz Mičigena: brak nije pola-pola

Porodična rasprava zbog zahteva svekrve za bračni krevet

Ovaj veb-sajt koristi kolačiće radi unapređenja vašeg korisničkog iskustva. Podrazumeva se da se slažete sa tim, ali imate mogućnost da se odjavite ukoliko to želite. Pročitaj više