Home » Dugogodišnje pogrešne dijagnoze: kako je otac saznao da ima autizam i ADHD

Dugogodišnje pogrešne dijagnoze: kako je otac saznao da ima autizam i ADHD

by Redakcija Zdravlje
0 comments

Iskustvo muškarca iz SAD pokazuje koliko je važno prepoznati skrivene simptome neurodivergencije kod odraslih

Muškarac iz Sjedinjenih Američkih Država, Tajler Barnet (42), godinama je živeo sa pogrešnim dijagnozama, osećajem nepripadanja i neadekvatnim terapijama, sve dok nije konačno otkrio da ima autizam i ADHD (poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću). Prava dijagnoza, postavljena u aprilu ove godine, potpuno mu je promenila život, ali i podsetila na važnost pravilnog prepoznavanja neurodivergentnih stanja kod odraslih.

Tajler je još kao dete primećivao da teško razume ponašanje svojih vršnjaka i da se oseća drugačije. Opisuje detinjstvo u kojem je često posmatrao drugu decu kako se igraju, ali nije uspevao da prepozna zašto je to zabavno. Da bi se uklopio, imitirao je ponašanje drugih i potiskivao svoja osećanja. Tokom školovanja snalazio se oslanjajući se na prepoznavanje obrazaca, iako su mu društvene situacije često predstavljale izazov.

Tokom dvadesetih godina potražio je stručnu pomoć. Tada mu je dijagnostikovana anksioznost i depresija, a kasnije i bipolarni poremećaj. Terapije koje je dobio nisu donosile olakšanje, već su dovele do problema sa zavisnošću i dodatnog pogoršanja stanja. “Osećao sam se kao da niko ne vidi pravi uzrok mojih problema”, kaže Tajler. Prekretnica je nastupila zahvaljujući njegovoj desetogodišnjoj ćerki, koja mu je više puta ukazivala na mogućnost autizma. Nakon toga, Tajler je samostalno započeo istraživanje i odlučio se za detaljno psihološko testiranje, na čije rezultate je čekao dva meseca.

Kada je konačno dobio dijagnozu autizma prvog stepena i ADHD-a, svi prethodni simptomi i osećanja su dobila smisao. Terapija je prilagođena novim saznanjima: lekovi za bipolarni poremećaj su ukinuti, a uvedena je terapija za ADHD. “Shvatio sam da sam potpuno u redu takav kakav jesam. Problem nije bio u meni, već u tome što svet nije umeo da razume kako funkcionišem. Kada se autizam i ADHD sagledaju na pravi način, oni mogu prestati da budu prepreka i postati prednost”, ističe Tajler.

Njegovo iskustvo važno je za sve žene koje kod sebe, svoje dece ili partnera prepoznaju dugotrajne poteškoće u komunikaciji, izražen osećaj nepripadanja ili teškoće sa pažnjom i impulsivnošću. Simptomi autizma i ADHD-a mogu se manifestovati različito kod svake osobe, a posebno kod žena često ostaju neprepoznati, jer ih društvo i okolina često tumače kao sramežljivost, anksioznost ili povučenost.

Dr Ana Petrović, psihijatar, objašnjava: “Autizam i ADHD nisu retki među odraslima, ali se zbog različitih izražaja često ne prepoznaju na vreme. Važno je obratiti pažnju na dugotrajne teškoće u socijalnim situacijama, kao i na probleme sa pažnjom i organizacijom, i potražiti stručnu procenu. Pravilna dijagnoza može značiti ogromnu razliku u kvalitetu života.”

Za sve koji prepoznaju slične simptome kod sebe ili bliskih, preporučuje se razgovor sa psihijatrom ili psihologom, koji će proceniti da li je potrebno dalje testiranje. Prilagođena terapija i podrška mogu značajno unaprediti svakodnevno funkcionisanje i osećaj lične vrednosti.

Za tačnu dijagnozu i savet obratite se lekaru.

Možda će vas zanimati

Ovaj veb-sajt koristi kolačiće radi unapređenja vašeg korisničkog iskustva. Podrazumeva se da se slažete sa tim, ali imate mogućnost da se odjavite ukoliko to želite. Prihvatam Pročitaj više

Politika privatnosti