Novo istraživanje pokazuje da samostalna igra kod dece ne mora biti razlog za brigu, već ponekad znak zrelosti i zadovoljstva.
Roditelji širom sveta često se pitaju da li je samostalna igra kod dece znak problema ili deo zdravog razvoja. Pre svega, aktuelno istraživanje koje je sprovela University of Georgia u Sjedinjenim Američkim Državama rasvetljava ovu dilemu. Naučnici su pratili 473 učenika uzrasta od devet do jedanaest godina i utvrdili da samostalna igra kod dece ne mora biti razlog za zabrinutost. Zapravo, neka deca biraju da se igraju sama jer uživaju u sopstvenom društvu, a i dalje se dobro uklapaju sa vršnjacima.
Samostalna igra kod dece: dve različite grupe
Osim toga, istraživači su identifikovali dve osnovne grupe dece koja se često igraju sama. Prva grupa su deca koja cene pripadnost i, iako rado biraju samostalne aktivnosti, održavaju zdrav kontakt sa vršnjacima. Povremeno prihvataju pozive za igru, ali im nije problem da odbiju aktivnosti koje im ne prijaju. „Deca iz ove grupe vole da budu sama, ali se i dalje lepo slažu sa drugima“, istakla je Rachael Pfanz, psihološkinja i autorka studije. S druge strane, druga grupa su deca koja ne pridaju značaj pripadnosti. Ova deca često odbijaju društvo, zbog čega vremenom dobijaju manje poziva za igru. Kao rezultat, mogu se suočiti sa stvarnom izolacijom i slabijim odnosima sa drugarima. „Društvene interakcije su važne kao i fizička aktivnost; izbegavanje vodi lošim ishodima“, naglasila je dr Michele Lease, koautorka istraživanja.
Kada je samostalna igra kod dece razlog za brigu?
Pored toga, stručnjaci upozoravaju da roditelji ne bi trebalo da automatski pretpostave da dete koje se igra samo pati od usamljenosti. Međutim, važno je obratiti pažnju na to da li dete pokazuje želju za kontaktom, kao i na promene u njegovom ponašanju. Ako dete uživa u svojoj igri i istovremeno održava dobre odnose sa drugima, nema mesta za zabrinutost. Ipak, ukoliko dete uporno odbija sve pozive i povlači se iz svih društvenih aktivnosti, potrebno je pažljivo proceniti situaciju i eventualno potražiti savet stručnjaka.
Saveti za roditelje: postepeno povezivanje i bez pritiska
Na kraju, istraživači preporučuju roditeljima i nastavnicima da izbegavaju pritisak i forsiranje deteta da se priključi velikim grupama. Umesto toga, korisno je podsticati povezivanje sa manjim grupama ili pojedincima sličnih interesovanja. Na taj način, dete može steći sigurnost i razviti zdrave društvene veštine. Istraživanje naglašava da uzrast od devet do jedanaest godina predstavlja period kada se stvaraju stabilnija prijateljstva i kada deca jasnije razlikuju sopstvene izbore u odnosu na socijalno isključivanje. Pored toga, ako dete koje se igra samo deluje srećno i zadovoljno, intervencija odraslih često nije potrebna. Kao rezultat, odrastanje uz samostalnu igru može biti deo normalnog razvoja i put ka formiranju samopouzdanih ličnosti.