Jedina žena u Srbiji koja je rodila dete dok čeka novi organ deli svoju borbu i poruku nade
Željka Bojić iz Beograda suočava se sa retkom i teškom životnom situacijom: dok već četiri godine čeka transplantaciju jetre, prošle jeseni je postala majka dečaka Jakova. Njena priča ističe važnost podrške porodice, ali i potrebu za većom informisanošću o transplantacijama organa među ženama u Srbiji.
Željkina zdravstvena borba počela je 2011. godine, nakon rutinske operacije žučne kese. Komplikacije nakon zahvata dovele su do ponovnih operacija i dugotrajnog oporavka. Vremenom su se javljali napadi holangitisa (zapaljenja žučnih kanala), što je dovelo do razvoja sekundarne bilijarne ciroze jetre. Lekari su joj, uprkos tome što se osećala dobro, saopštili da je transplantacija jedino rešenje. “Ono što je najšokantnije bilo jeste što sam ja bila dobro. Tada mi je lekar saopštio da su laboratorijske analize nešto lošije i da je transplantacija jedino radikalno rešenje”, opisuje Željka trenutak kada je saznala dijagnozu.
Život na listi za transplantaciju podrazumeva stalnu pripravnost – svaki telefonski poziv mogao bi biti onaj koji donosi nadu za novi početak. “Onoga trenutka kada se pojavi potencijalni donor čija se krvna grupa i određeni tkivni parametri poklapaju sa mojim, pozivaju se još dvoje ili troje ljudi sličnih karakteristika, a organ dobija onaj ko je u tom trenutku najugroženiji ili najkompatibilniji”, objašnjava Željka proceduru.
Posebno izazovan momenat za Željku bio je kada je saznala da je trudna. Svesna visokog rizika, odlučila je da trudnoću iznese do kraja uz podršku doktora hepatologa i ginekologa. “Postojala je realna mogućnost da ne iznesem trudnoću do kraja, ali zahvaljujući podršci lekara, ja sam uspela i evo Jakov je sada tu sa nama”, poručuje ova hrabra Beograđanka.
Za žene koje se suočavaju sa sličnim dijagnozama, važno je znati da komplikacije nakon operacija žučne kese mogu dovesti do ozbiljnih hroničnih bolesti jetre. Simptomi kao što su umor, žutica, svrab kože ili otok stomaka ne smeju se ignorisati. Pravovremena dijagnostika i konsultacije sa stručnjacima su ključni za očuvanje zdravlja.
Željka naglašava da joj je najveća motivacija njen sin: “Sada imam najveći razlog zašto treba da ostanem živa i zašto treba da se borim i istrajem u toj celoj priči, da bi on pre svega imao dobro i normalno detinjstvo, i majku uz sebe.”
Za žene koje su na listi za transplantaciju ili su se suočile sa sličnim bolestima, preporučuje se redovno praćenje zdravstvenog stanja, otvoren razgovor sa lekarima i uključivanje porodice u proces lečenja. Svaka sumnja na komplikacije nakon operacija zahteva stručni pregled.
Za tačnu dijagnozu i savet obratite se lekaru.