Njegov život obeležile su velike lične tragedije, ali i neizbrisiv trag u medicini i književnosti
Laza Lazarević, poznat ne samo kao vrhunski lekar već i kao jedan od najznačajnijih pripovedača srpske književnosti, ostavio je snažan pečat u oba sveta pre nego što je preminuo u svojoj 40. godini. Rođen i školovan u Srbiji, Laza je bio čovek čija je svakodnevica bila ispunjena brigom za druge, ali su ga lične tuge i porodične nesreće pratile kroz čitav život.
Njegova majka jednom je rekla: “To nije brak iz ljubavi, ni brak iz računa,” pokazujući koliko je porodična dinamika bila složena. Iako je na stotine pacijenata izlečio i mnogima pružio nadu, Laza je kao suprug i otac ostao duboko nesrećan. Njegova porodica nosila je težinu neizlečivih rana – kako u ljubavi, tako i u odnosima sa decom.
Laza je bio poznat po tome što je svojim znanjem pomerao granice tadašnje medicine, ali i po pripovetkama koje su ostale temelj srpske književnosti. Iako je imao pristup najboljim lečilištima i savetima, tuberkuloza mu je oduzela život. Njegov šurak Nikola Hristić opisao je poslednje trenutke: “Laza je prevrtao očima, na licu mu se ukazaše jaki bolovi, on pogleda jošt jednom, sigurno razumede u čemu je stvar, nasmeje se i umre. Zaustavismo skazaljku na sahatu – bilo je 8 3/4 sah. uveče.”
Ova ispovest podseća koliko su i oni koji pomažu drugima često ranjivi, ali i koliko snage može da se pronađe u svakodnevnoj borbi sa ličnim bolom. Laza Lazarević ostaje upamćen kao čovek koji je, uprkos ličnim tragedijama, svojim radom oplemenio živote mnogih. Njegova priča podseća žene da, čak i u najtežim životnim trenucima, vrednost i trag koji ostavljamo nisu određeni samo ličnom srećom, već i dobrom koje činimo drugima.